Uvijek ću vjerovat' da si jedinstvena i jaka,
Da si dragi kamen i daleko više od tog,
Jer ti u oku vidim sva kraljevstva i carstva,
U iskrenoj suzi za sreću i bol.
Uvijek ću vjerovat' da si moja vila,
Koju mi ljubav šalje da izdržim svoj put,
I nastavim dalje bilo trnje bila svila,
Jer ti ne bi htjela da odem od svega,
To ne bi htjela ni vidjet' ni čut'.
I nemam prave riječi,
Nemam ništa takvo,
Čime bih odjednom odao zahvalnost,
Svemu što mi daješ i svemu što istrpiš,
Tome što ostaješ i kad nadu gubiš.
Uvijek ću vjerovat' da si jedinstvena i jaka,
Da si dragi kamen i daleko više od tog,
Još ti u oku vidim sva kraljevstva i carstva,
U iskrenoj suzi za sreću i bol.
I nemam prave riječi...