Ponekad osjećam glad,
iako nisam više mlad
Ponekad osjećam bol
raskošnu kao kraljevski stol.
Nekad me razdire bijes,
plamteći ognjeni krijes
Ponekad, tamo iz dubina
Nadire boja crno siva.
Ja sam tu
Ponekad tuga nema dna
i proždire sve što vidim i znam
Ponekad se tamna sumnje sjena
Nadvija i nad smisao rođenja.
Ja sam tu
Mi umiremo i nestajemo
Ulice su prazne, vidiš li to?
Ja osjećam sram pred svim svojima
Pred nerođenom djecom i herojima.