Nekad izgleda kao da nema lijeka
I moj križ mi je, pretežak križ;
Onda osjećam sam, valjda sav teret svijeta,
Gledam ljude, slušam ih;
Vidim razočarenja, vidim podmuklost, zavist,
Čujem laži, zablude
I žalosti mi srce, gdje sve čovjek traži,
Ispunjenje, sreću, sne.
Pogledaj i zaplači, koliko smo daleki,
Baš svi jedni od drugih i svaki od svakog,
Da brat brata ne vidi
Pogledaj i zaplači;
Sve je tužno, bez smisla,
Kad nema jedinstva,
Prijateljstva,
Ljubavi.
Vidim razočarenja, glumu, podmuklost, zavist,
Čujem kletve, klevete
I žalosti mi srce, šta sve čovjek radi,
Za šta dušu prodaje.
Pogledaj i zaplači, koliko smo daleki,
Baš svi jedni od drugih i svaki od svakog,
Da brat brata ne vidi
Pogledaj i zaplači;
Sve je tužno, bez smisla,
Kad nema jedinstva,
Prijateljstva,
Ljubavi.
Sve je tužno, bez smisla,
Kad nema jedinstva,
Prijateljstva,
Ljubavi.
Pogledaj i zaplači.